Sveti Juraj, rođen u 3. stoljeću u Kapadociji, potjecao je iz plemićke obitelji i preselio se u Palestinu, gdje je postao vojnik. Zahvaljujući svojoj hrabrosti i popularnosti među vojnicima, postao je zapovjednik satnije. Vrlo rano je prihvatio kršćanstvo, što ga je dovelo u sukob s tadašnjom vojnom hijerarhijom. Bez oklijevanja je javno svjedočio svoju vjeru, ne krijući da je kršćanin.

Godine 303., car Dioklecijan izdao je edikt o progonu kršćana. Nakon majčine smrti, Sveti Juraj je odlučio braniti svoju vjeru, svu svoju imovinu podijelio siromasima i otvoreno se suprotstavio carevoj odluci. Na Vojnom vijeću prigovorio je progonu kršćana i zatražio povlačenje odluke, zbog čega je utamničen i osuđen na mučeništvo.

Sveti Juraj bio je podvrgnut strašnim kaznama – privezali su ga na kotač s čavlima koji su kidali njegovo tijelo. Unatoč strašnim mukama, Juraj je ostao nepokolebljiv u svojoj vjeri. Njegove rane čudesno su zacijelile, a mnogi su se obratili nakon što su svjedočili njegovoj snazi i vjeri. Car ga je više puta pokušao nagovoriti da se odrekne kršćanstva, no Juraj je to odlučno odbijao. Na kraju je pogubljen odrubljivanjem glave 23. travnja 290. godine, kada se obilježava njegov spomendan.

Jedna od najpoznatijih legendi o Svetom Jurju govori o njegovoj borbi sa zmajem. Prema predaji, u jezeru blizu grada Silene živio je zmaj koji je svakodnevno zahtijevao žrtve – stoku i ljude. Kada je kocka pala na kraljevu kći, Sveti Juraj ju je spasio pod uvjetom da kralj i stanovnici grada prihvate kršćanstvo. Ubio je zmaja kopljem, svezao ga svilenim konopcem i doveo pred kraljevski dvor, nakon čega su se mnogi obratili.

Legenda o zmaju simbolizira pobjedu kršćanstva nad zlom i grijehom. Sveti Juraj danas se smatra zaštitnikom vojnika, vitezova, strijelaca, ali i zaštitnikom od zaraznih bolesti i životnih opasnosti.